Porijeklo imena KNEGINEC

Popričate li sa nekolicinom starijih ljudi iz Kneginca i upitate ih otkud Knegincu baš to ime često ćete naići na vrlo slične odgovore tipa : « Kneginec je ime dobio po nekoj kneginji ili kraljici koja je bila tu…».  Čak je i naš danas već pokojni franjevac Pankracije Vupora, poznavajući ovaj kraj jednom zgodom izjavio : « Ime je nastalo od njemačke riječi Kehnegin ! «.  Iako zvuči pomalo «bajkovito» , istraživanjem  povijesti kneginečkog kraja doista nailazimo na podatke koji idu u prilog  ovakvim informacijama.

Nakon što je Andrija II. Arpadović naslijedivši svog brata ipak postao hrvatsko – ugarski kralj, on 1209. godine gradu Varaždinu daje naslov slobodnog kraljevskog grada u kojoj spominje i kneginečku kulu pod nazivom «Kehne», od čega je i kasnije nastalo ime Kneginec. O tome kako se kneginečka kula našla u kraljevoj povelji i kako je on uopće bio upoznat s njenim postojanjem, svjedoče nam zanimljivi povijesni zapisi o događajima  koji su se u 11. stoljeću odigrali na našem području.

Kako je Andrija II. dospio u kulu Kneginec

Početak ove zanimljive, a za naš kneginečki kraj nadasve važne priče mogao bi se lako dovesti u vezu sa biblijskom pričom o dvojici zavadljive braće, Kainu i Abelu, samo što se ovdje ne radi o ubojstvu već o pobjedi koju donosi lukavost i na kraju praštanje: kakvo – takvo.

Kad je u 11. stoljeću na hrvatsko – ugarsko prijestolje stupio Emerik, Andrijin brat, Andrija je, kako već to obično u takvim pričama biva postao nesnosno ljubomoran na bratov prestiž i vlast. Zbog toga su sukobi između braće bili česti, a nama je najzanimljiviji ipak onaj koji se odigrao na ovom području i ostavio traga na našoj povijesti.

Jednom su se zgodom sastale Andrijina i Emerikova vojska : Emerik stajaše na ugarskoj obali, a Andrija na hrvatskoj.  Kako je Andriju tada sreća sve više pratila, nadao se da će sa svojom vojskom nadhrvati starijeg brata.  No, kad je stigao konačan trenutak obračuna ni Andrijina, ni Emerikova vojska nije se usudila pomaknuti.  Nakon nekog vremena lukavi kralj Emerik odlučio je stvar uzeti u svoje ruke i vrlo mudro riješiti situaciju, naravno, u vlastitu korist. Ostavio je svoju vojsku te sam, goloruk, noseći u ruci jedino kraljevsko žezlo, prešao preko Drave u Andrijin tabor u koji je ušao dostojanstveno i rekao Andrijinim vojnicima : «Ej, ljudi, evo vašega kralja! Tko će se od vas usuditi da omasti ruke krvlju svoga krunjenoga kralja?»  I nitko nije pisnuo ni riječ, već svi pohitaše pred kraljeve noge da ga mole za oprost, te se obje vojske sjediniše bez Andrijina znanja, a sva Hrvatska i Dalmacija priznade kralja Emerika  za svoga jedinoga gospodara.  Nesretni Andrija tako je dospio u roblje, a brat i priznat kralj Emerik dade ga zatvoriti «…u tvrdu kulu Kneginec kraj Varaždina u kojoj je čamio sve do smrti bratove god. 1204. …»

Nakon još mnogih burnih događaja koji su se zbili za vrijeme Emerikova vladanja on umire sredinom 1204., no prije toga, pošto se bio zabrinuo za sudbinu svog sina Ladislava, dade ga okruniti za kralja, a onda još «…izvadi iz tamnice grada Kneginca svog brata Andriju, oprosti mu sve i učini ga skrbnikom nedorasloga sina i podjedno upraviteljem države…».

Zabilježene prirodne nepogode i bolesti iz prošlosti

U prošlosti su Kneginec zadesile i prirodne nepogode o čemu nam svjedoče zapisi iz  tzv. «Spomenice».

«…1848. godine, točnije 28. kolovoza na dan Sv. Augustina oko podneva s istoka su se poput oblaka na područje Kneginca spustili skakavci u veličini tri palca i veliku štetu su nanijeli vinogradima… Velikom vikom , bukom i dimom oko 12h popodne uspjeli su Kneginčani potjerati skakavce prema Toplicama i Svibovcu…»

Iz «Spomenice» također saznajemo da se 1849. godine pojavila kolera, od koje je u Šmičkovcu umrlo 9 osoba, a već naredne 1850. godine pojavio se tifus.

Od težih bolesti kneginečko područje u prošlosti pogađa još i dizenterija te šarlah.

U vrijeme haranja dizenterije 1889. godine umiru mnoga mala djeca, a 1890. isti je učinak imao i šarlah.

Godina 1851. vrlo je neplodna, a kiše, led i poplave uništile su ljetinu i vinograde zbog čega se javlja velika glad, a iste godine zapao je snijeg nevjerojatne visine koji doseže čak 2 metra, pa se «… ljudi s jedne na drugu stranu ulica nisu mogli vidjeti…».